уторак, 30. октобар 2012.

MAKROBIOTIKA ili zdrava hrana ZA DECU


Ovo je članak koji je izašao u Sensi pre par meseci, a koji uvodi u moj sledeći blog o zdravoj užini i dezertima za decu.

Još nisam upoznala roditelje kojima zdravlje njihove dece nije na prvom mestu. Mi svi želimo najbolje za njih, ali vrlo često kada je reč o hrani i sami nismo istrajni, dosledni ili nalazimo izgovore. U našoj sredini još uvek postoji otpor prema novom i nepoznatom. Možda često radoznalo čitamo razne zdrave recepte na internetu, a onda kod kuće umorni posle dugog dana skuvamo pasulj sa kobasicama i zaprškom za celu porodicu.
Sećam se kako su moje drugarice u nekom trenutku tokom trudnoće postajale opsednute zdravljem i pričale kako će svoju decu hraniti zdravo i neće im davati gazirane sokove, a ni čokoladu. Ja sam bila ista takva i verujem da mi je moje studiranje  makrobiotike tokom poslednjih par godina sa Simon Brown-om pomoglo tih prvih meseci materinstva kada sam bebi počela da dajem kašice. 
Makrobiotika se vrlo često pogrešno tumači kao sistem rigidnih pravila ishrane gde ništa sem pirinča ne može da se jede. Naprotiv, davno smo se pomerili od tih skučenih shvatanja. Odgovor je već u samom nazivu - ovo ste već toliko puta čuli, makro znači veliki, a bios znači život. Dug život. To je ono što želimo za svoju decu i za sebe. Ja se neću baviti definisanjem makrobiotike, jer kao što moj učitelj Simon Brown kaže "ona znači različite stvari različitim ljudima, ali hrana i njen uticaj na naše fizičko, mentalno i emotivno zdravlje je epicentar makrobiotike za sve".
Makro ishrana se sastoji od celovitih žitarica, povrća, biljnih proteina tipa mahunarke i proizvodi od soje, morskih algi, ukiseljenog povrća, fermentisanih proizvoda kao što je miso pasta, orašastih plodova i semenki, voća, a povremeno se jede i riba. Ja verujem da zdrava ishrana treba da bude ukusna i zabavna, tako će i naša deca stvoriti pozitivne asocijacije.


MI SMO STARATELJI DEČIJIH NAVIKA
Deca su kao sundjeri; sve do detalja upijaju iz svoje okoline i nesvesno uče kroz imitiranje. Vrlo brzo sam shvatila da ne mogu da insistiram da moje dete ne jede čokoladu ako je sama jedem.  To je u najmanju ruku dvolično i deca vrlo brzo vide kada različita pravila važe za nas odrasle. To povlači neumitna poredjenja i pitanja zašto su ona drugačija od nas, što dodatno i minira ulogu roditelja od kojih deca uče.  Nisu oni drugačiji od nas. Mi zaboravljamo na sopstvenu važnost i odgovornost nekoga na koga se deca ugledaju.
Simon Brown kaže da su deca u velikoj prednosti jer ne konceptualizuju i ne pokušavaju da jedu po bilo kakvim pravilima, već se jednostavno naviknu na odredjene ukuse i steknu navike. " Tajna kada intuitivno znamo šta nam lično treba i čime da se hranimo leži u tome da se beba podiže tako što joj dajete široki spektar prirodne celovite hrane da bi se stvorile te unutrašnje veze izmedju tipa hrane i kakav ona efekat ima na nas. Deca neće kasnije u životu prirodno žuditi za zelenim lisnatim povrćem, pečenim semenkama suncokreta ili integralnim braon pirinčem ako ih nikada ranije nisu jela. " Što nas dovodi do toga da..

DRŽITE U KUĆI SAMO ZDRAVU HRANU
I sami znate - ako u kući imate čokoladu, poješćete je. Zamislite koliko decu kopka to što znaju gde se kriju keksići ili gde je mama sakrila čokoladu, a ona ne mogu da je dohvate ili im je zabranjena. Zato kuću napunite isključivo zdravim namirnicama i užinom koju će deca moći da dohvate kada žele. Ne možete ih sačuvati od svih slatkih šećernih izazova na svetu, ali ste vi gospodar onoga što se nalazi u vašoj kuhinji.
Dopustite da deca biraju sa vama hranu kada kupujete. Uvek im dajte izbor - hoćemo li kupiti sočne crvene jabuke ili slatke prolećne trešnje; malo zeleno drveće brokoli ili magične štapiće kao što su tikvice. Izmišljajte, dajte im zajedno imena. Godinama kasnije ćete se svi toga sećati.
I ovo je jedan od načina da deca stvore dobre navike i polako preuzmu odgovornost za sopstveno zdravlje kroz izbore koje prave. " Odbacite uobičajeno verovanje da deca ne jedu povrće jer to nije istina ", kaže makrobiotičarka Aine McAteer. "Ponudite im sve što želite i odbacite svoja očekivanja.Obratite pažnju na način na koji govorite o zdravoj hrani. Izbegavajte situacije u kojima detetu obećavate sladoled ako pojede povrće."

SMEŠITE SE ZA STOLOM
Hrana nije poziv na disciplinsku meru! Ako dete odšeta od stola (što većina dvogodišnjaka i trogodišnjaka vrlo često radi), nemojte mu pretiti, podizati glas, vući ga nazad do stola; to će samo stvoriti poprilično stresnu situaciju i za vas i za njega. Neka njegov tanjir ostane tu za stolom, vi lagano nastavite sa jelom, po nekad ga blago pozovite da vam se pridruži, pokažite koliko vam nedostaje. Nasmejte mu se. Ponudite mu hranu čak i pošto ostatak porodice završi sa jelom. Koliko god da pojede, dobro je. Gladno dete će jesti.
Vreme obroka je jedinstvena prilika da se cela porodica okupi i uživa ne samo u zdravoj hrani, nego i u druženju. Pričajte priče, smejte se, podelite dan, hrana će biti ukusnija sa svakim zalogajem.

HRANIMO DECU
Deci koja još nisu prohodala ne treba da jedu ni malo soli; šta više, to može da bude opasno za njihovo zdravlje. Posle toga im polako uvodite male količine i od šeste godine mogu da jedu začinjenu hranu koju i vi jedete. Zato kada kuvate za celu porodicu, uvek odvojite porcije za decu pre no što posolite hranu. Koristite isključivo nerafinisanu morsku so.
Za bebe možete da pripremite mleko od žitarica i u njega dodate malo samlevenog pečenog susama. Koristite što raznolikije žitarice - celi ovas, integralni pirinač, ječam, šta vam je pri ruci.
Ako dete kaže da ne voli kuvanu šargarepu, ponudite mu je sirovu ili kratko kuvanu na pari i isečenu na tanke štapiće, uz umake kao što su humus ili od raznih pasulja, ili pak rendanu uz neko drugo povrće i voće. Eksperimentišite, isprobajte sve metode kuvanja i serviranja. Deca brzo menjaju mišljenja i ništa nije konačno!
Prezentacija je važna! Budite inovativni kako prezentujete hranu, koristite modle za kolače da isečete povrće ili tofu, savijajte kuvano povrće sa žitaricama u obliku sarmica i služite uz razne umake.
Uključite u ishranu svoje dece što više različitih celovitih namirnica, to je jedan od najlepših poklona koji možete da im date u životu. 

среда, 24. октобар 2012.

GULAŠ SA ADZUKI PASULJEM, KESTENOM, BUNDEVOM I SLATKIM KROMPIROM / ZEMIČKE OD SPELTINOG BRAŠNA SA KOKOSOVIM ULJEM I SUSAMOM


Posle još jednog projekta renoviranja, dva meseca kuvanja u hodniku na rešou za kampovanje, pranja sudova u kadi, vratila sam se online. U novoj kuhinji. Zaljubljena u njenu prostornost, mesto za svaku namirnicu i uzbudljive nove projekte koji će ovde nastajati. Bilo je opuštajuće biti offline toliko dugo, da se malo preslože stvari u glavi i u životnom radijusu.

Prethodni period je obeležilo besprekorno žongliranje i jednostavna ishrana, sada se vec radujem jesenjem kompleksnom ukusu. Sakupila sam tonu inspiracije i recepata koje moram da isprobam; skorašnji post uvek inspirativne Sarrah Britton na njenom blogu My New Roots za čorbu od indijskog oraha i kukuruza sa kremom od korijandra je na vrhu liste; epitom jeseni i zagrevanje tela u sve kraćim danima; recept vidite ovde. Stigla mi je i knjiga ove fenomenalne blogerke i prosto ne znam šta bih prvo napravila!Prepuna fenomenalnih fotografija koje je uslikao njen muž, Sarini recepti kao da ponovo otkrivaju svaku vrstu povrća.

Ovo je pravi jesenji recept, prepun nijansi opalog lišća: oker meso bundeve,  jako narandžasto-crveni slatki krompir, kesten boje zrna kakaa i adzuki pasulj boje klareta. Da li zbog svetla koje umire ili samih zagazitih boja, nisam uspela da uslikam i uhvatim sve te boje u njihovoj punoći. Moraćete da mi verujete na reč da slatkoća ovog gulaša greje i opušta telo. Jedino što vam posle jela preostaje je da se zaigrate: sa detetom ili omiljenom knjigom. Ja ovog popodneva moram da završim "The Hakawati" Rabih Alameddine-a.


GULAŠ SA ADZUKI PASULJEM, KESTENOM, BUNDEVOM I SLATKIM KROMPIROM
Sastojci:
1 veliki crni luk ili dva srednja
3 češnja belog luka
par svežih grančica timijana, po mogućstvu limun timijan
200gr kuvanih kestena
1/2 šolje slatkog krompira isečenog na kockice
1/2 šolje bundeve isčene na kockice
1 šolja kuvanog adzuki pasulja (potopljenog preko noći i kuvanog sa kombu algom)
3-4 šolje bujona od povrća
1 kašičica kuzua
Na maslinovom ulju karamelizujte crni luk (oko 10 minuta), dodajte beli i pržite još par minuta. Iscepkajte timijan sa grančica, dodajte povrće i kesten, prelijte bujonom i kuvajte 20-tak minuta. Dodajte adzuki pasulj, a u malo prohladjenog bujona rastopite kuzu i sipajte ga u šerpu. Kuvajte još pet minuta, pa posolite i pobiberite po ukusu. Za kremastiji gulaš izvadite kestenje sa malo bujona, ispasirajte i vratite u šerpu.

Služite uz ove sveže ispečene zemičke od speltinog brašna i susama.

ZEMIČKE OD SPELTINOG BRAŠNA SA KOKOSOVIM ULJEM I SUSAMOM
Sastojci:
2/3 šolje integralnog brašna spelte
1 1/2 šolja belog brašna od spelte
1 šolja kozijeg mleka
malo soli i 1 kašičica javorovog sirupa ili pirinčanog slada
1 kašičica suvog kvasca
1 puna kašika kokosovog ulja
crni i beli susam
Ugrejte mleko da bude mlako, dodajte malo soli, javorovog sirupa i kvasca pa pustite da nabubri jedno 15 minuta. Polako dodajte brašnu, mešajući rukama i mesite 5 minuta. Ostavite na toplom prekriveno krpom da naraste, jedno 2-3 sata. Istopite kokosovo ulje ako je stegnuto. Razvucite testo oklagijom na pobrašnjenoj površini, premažite uljem, preklopite ga ka unutra tako da se nauljene strane spoje i ostavite da odstoji 20-tak minuta. Ponovite proces tri puta. Na kraju isecite testo na jednake delove, umesite ih u loptice, poredjajte u nauljenu šerpu za rernu i ostavite da ponovo naraste jedno 2 sata. Premažite žumancetom i pospite susamom.
Rernu zagrejte na 200 stepeni pa smanjite na 170, ubacite zemičke i pecite oko 50 minuta. Služite ih tople.