Ovo je članak koji je izašao u Sensi pre par meseci, a koji uvodi u moj sledeći blog o zdravoj užini i dezertima za decu.
Još nisam
upoznala roditelje kojima zdravlje njihove dece nije na prvom mestu. Mi svi
želimo najbolje za njih, ali vrlo često kada je reč o hrani i sami nismo
istrajni, dosledni ili nalazimo izgovore. U našoj sredini još uvek postoji
otpor prema novom i nepoznatom. Možda često radoznalo čitamo razne zdrave
recepte na internetu, a onda kod kuće umorni posle dugog dana skuvamo pasulj sa
kobasicama i zaprškom za celu porodicu.
Sećam se kako su
moje drugarice u nekom trenutku tokom trudnoće postajale opsednute zdravljem i
pričale kako će svoju decu hraniti zdravo i neće im davati gazirane sokove, a
ni čokoladu. Ja sam bila ista takva i verujem da mi je moje studiranje makrobiotike tokom poslednjih par godina sa
Simon Brown-om pomoglo tih prvih meseci materinstva kada sam bebi počela da
dajem kašice.
Makrobiotika se
vrlo često pogrešno tumači kao sistem rigidnih pravila ishrane gde ništa sem
pirinča ne može da se jede. Naprotiv, davno smo se pomerili od tih skučenih shvatanja.
Odgovor je već u samom nazivu - ovo ste već toliko puta čuli, makro znači
veliki, a bios znači život. Dug život. To je ono što želimo za svoju decu i za
sebe. Ja se neću baviti definisanjem makrobiotike, jer kao što moj učitelj
Simon Brown kaže "ona znači različite stvari različitim ljudima, ali hrana
i njen uticaj na naše fizičko, mentalno i emotivno zdravlje je epicentar
makrobiotike za sve".
Makro ishrana se
sastoji od celovitih žitarica, povrća, biljnih proteina tipa mahunarke i
proizvodi od soje, morskih algi, ukiseljenog povrća, fermentisanih proizvoda
kao što je miso pasta, orašastih plodova i semenki, voća, a povremeno se jede i
riba. Ja verujem da zdrava ishrana treba da bude ukusna i zabavna, tako će i
naša deca stvoriti pozitivne asocijacije.
MI SMO STARATELJI DEČIJIH NAVIKA
Deca su kao
sundjeri; sve do detalja upijaju iz svoje okoline i nesvesno uče kroz
imitiranje. Vrlo brzo sam shvatila da ne mogu da insistiram da moje dete ne
jede čokoladu ako je sama jedem. To je u
najmanju ruku dvolično i deca vrlo brzo vide kada različita pravila važe za nas
odrasle. To povlači neumitna poredjenja i pitanja zašto su ona drugačija od
nas, što dodatno i minira ulogu roditelja od kojih deca uče. Nisu oni drugačiji od nas. Mi zaboravljamo na
sopstvenu važnost i odgovornost nekoga na koga se deca ugledaju.
Simon Brown kaže
da su deca u velikoj prednosti jer ne konceptualizuju i ne pokušavaju da jedu
po bilo kakvim pravilima, već se jednostavno naviknu na odredjene ukuse i
steknu navike. " Tajna kada intuitivno znamo šta nam lično treba i čime da
se hranimo leži u tome da se beba podiže tako što joj dajete široki spektar
prirodne celovite hrane da bi se stvorile te unutrašnje veze izmedju tipa hrane
i kakav ona efekat ima na nas. Deca neće kasnije u životu prirodno žuditi za
zelenim lisnatim povrćem, pečenim semenkama suncokreta ili integralnim braon
pirinčem ako ih nikada ranije nisu jela. " Što nas dovodi do toga da..
DRŽITE U KUĆI SAMO ZDRAVU HRANU
I sami znate -
ako u kući imate čokoladu, poješćete je. Zamislite koliko decu kopka to što
znaju gde se kriju keksići ili gde je mama sakrila čokoladu, a ona ne mogu da je
dohvate ili im je zabranjena. Zato kuću napunite isključivo zdravim namirnicama
i užinom koju će deca moći da dohvate kada žele. Ne možete ih sačuvati od svih
slatkih šećernih izazova na svetu, ali ste vi gospodar onoga što se nalazi u
vašoj kuhinji.
Dopustite da deca
biraju sa vama hranu kada kupujete. Uvek im dajte izbor - hoćemo li kupiti
sočne crvene jabuke ili slatke prolećne trešnje; malo zeleno drveće brokoli ili
magične štapiće kao što su tikvice. Izmišljajte, dajte im zajedno imena. Godinama
kasnije ćete se svi toga sećati.
I ovo je jedan od
načina da deca stvore dobre navike i polako preuzmu odgovornost za sopstveno
zdravlje kroz izbore koje prave. " Odbacite uobičajeno verovanje da deca
ne jedu povrće jer to nije istina ", kaže makrobiotičarka Aine McAteer.
"Ponudite im sve što želite i odbacite svoja očekivanja.Obratite pažnju na
način na koji govorite o zdravoj hrani. Izbegavajte situacije u kojima detetu
obećavate sladoled ako pojede povrće."
SMEŠITE SE ZA STOLOM
Hrana nije poziv
na disciplinsku meru! Ako dete odšeta od stola (što većina dvogodišnjaka i
trogodišnjaka vrlo često radi), nemojte mu pretiti, podizati glas, vući ga
nazad do stola; to će samo stvoriti poprilično stresnu situaciju i za vas i za
njega. Neka njegov tanjir ostane tu za stolom, vi lagano nastavite sa jelom, po
nekad ga blago pozovite da vam se pridruži, pokažite koliko vam nedostaje.
Nasmejte mu se. Ponudite mu hranu čak i pošto ostatak porodice završi sa jelom.
Koliko god da pojede, dobro je. Gladno dete će jesti.
Vreme obroka je
jedinstvena prilika da se cela porodica okupi i uživa ne samo u zdravoj hrani,
nego i u druženju. Pričajte priče, smejte se, podelite dan, hrana će biti
ukusnija sa svakim zalogajem.
HRANIMO DECU
Deci koja još
nisu prohodala ne treba da jedu ni malo soli; šta više, to može da bude opasno
za njihovo zdravlje. Posle toga im polako uvodite male količine i od šeste
godine mogu da jedu začinjenu hranu koju i vi jedete. Zato kada kuvate za celu
porodicu, uvek odvojite porcije za decu pre no što posolite hranu. Koristite
isključivo nerafinisanu morsku so.
Za bebe možete da
pripremite mleko od žitarica i u njega dodate malo samlevenog pečenog susama.
Koristite što raznolikije žitarice - celi ovas, integralni pirinač, ječam, šta
vam je pri ruci.
Ako dete kaže da
ne voli kuvanu šargarepu, ponudite mu je sirovu ili kratko kuvanu na pari i
isečenu na tanke štapiće, uz umake kao što su humus ili od raznih pasulja, ili
pak rendanu uz neko drugo povrće i voće. Eksperimentišite, isprobajte sve
metode kuvanja i serviranja. Deca brzo menjaju mišljenja i ništa nije konačno!
Prezentacija je
važna! Budite inovativni kako prezentujete hranu, koristite modle za kolače da
isečete povrće ili tofu, savijajte kuvano povrće sa žitaricama u obliku sarmica
i služite uz razne umake.
Uključite u
ishranu svoje dece što više različitih celovitih namirnica, to je jedan od
najlepših poklona koji možete da im date u životu.
Нема коментара:
Постави коментар